15. srpnja 2016.

Jelovnici spli'skih restorana i hotela

Jelovnici nekoliko spli'skih restorana i hotela iz prošlosti

Jelovnik restorana u hotelu Troccoli koji od 1905. do 1919. drži Panachoff  

Jelovnik hotela Central M matić (ex Troccoli) 

Jelovnik hotela Salonae

Jelovnik bara K' JELENU
Jelovnik restauracije Hotela Salonae
Jelovnik Restauracije NOVAK
Jelovnik Kazališne rastauracije A. Mravka


Jelovnik restauracije hotela Bellevue

 Pronašao: Mladen Jelić






Panorama Dobrog oko 1970.

Panorama gradskog predjela Dobri, negdje pred 1970. godinu. Na uglu Kninske i Svačićeve ulice još stoji kuća Ganza, kao i dom Milena Tomić (ex sanatorij Račić) na uglu Svačićeve i Mangjerove. te kuće srušene su 1971.
Izgrađena je TS 35/10 kV Dobri 1967., ali nema još robnih kuća Dalme ni Prime-Stande.


Panorama Dobrog

Pronašao: Božo Balota

12. srpnja 2016.

Vinko Lesić (27.02.1926. - 29.01.2009.)

Vinko Lesić

Vinko Lesić rođen je u Lastovu 27. veljače 1926. godine, gdje je pohađao osnovnu školu, a srednju je nastavio u Zadru. S glazbom se počeo družiti u djetinjstvu pjevajući u crkvenom zboru (s 13 godina nastupa kao solist, a kasnije i kao zamjenik zborovođe) i svirajući pučke instrumente (tambura, mandolina i harmonika). Sustavnu glazbenu poduku započeo je u rodnom Lastovu kao zborovođa i orguljaš Grgura Dražinića. Glazbu uči kod Burića, Pristera, Hercigonje, Bjelinskog, Daneva, Bombardellija i osobito Paraća. Nakon 1945. Lesić djeluje kao pjevač, korepetitor, zborovođa, suosnivač splitske Opere (Tijardović, Bombardelli), suosnivač Splitskih ljetnih priredbi (Bombardelli, Tanhofer, Kuljiš), dirigent baletnih predstava, skladatelj scenske glazbe za dramska djela, direktor Opere...Bio je tajnik Saveza muzičkih udruženja Hrvatske, direktor Koncertne dvorane "Istra" u Zagrebu, organizator glazbenog života u Splitu, organizator i prvi urednik glazbenog programa na Radio Splitu, suorganizator festivala Melodija Jadrana (Srbljenović, Aljinović, Mirošević, Biskupović), direktor Festivala zabavne glazbe u Splitu gotovo 11 godina, direktor Koncertne poslovnice Split koja je prerasla u Dalmacijakoncert, suosnivač Muzičke omladine u Splitu i Hrvatskoj; sve do mirovine direktor Međunarodnog centra muzičke omladine u Grožnjanu.
Bio je voditelj i dirigent nekoliko zborova, radio s klapama, a posebno se treba naglasiti njegov udio u razvoju klapske pjesme. Obradio je oko 230 pjesama i napisao 55 skladbi za klape, 10 većih skladbi za mješoviti zbor, 6 solo pjesama za glas i glasovir, pisao glazbu za balet.
Umro je u Splitu, 29. siječnja 2009. godine:

Pronašla: Adela Roudi

Momčilo Popadić (Pop ili Pope)

Momčilo Popadić (Pop ili Pope), pjesnik, esejist, novinar, rođen je 25. ožujka 1947. godine u Blatu, na Korčuli. Studirao na filozofskom fakultetu u Zadru. Zbirke pjesama: "Glasno doba godine", "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", Nolit, Beograd, 1972, "Sunce šafrana boje", "Pučke svečanosti" i "Finski nož ". Pored zbirki pjesama iza sebe je ostavio i jednu knjigu memoarskih proza" Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš ", (neobjavljene) dramske tekstove kao i niz reportaža, eseja, zapisa. Svoju prvu književnu kritiku objavio je 1989. godine u "Slobodnoj Dalmaciji", u kojoj je radio do smrti. Surađivao je s poznatim hrvatskim skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem. Njegove pjesme u izvođenju Meri Cetinić ("Stari ljubavnici"), Olivera Dragojevića ("Oprosti mi, pape", "Najlipše te 'jubi oni što te gubi", "Ča je život vengo fantažija"), Jasne Zlokić ("Skitnica") , splitske hard-rock grupe "Metak" ("Da mi je biti morski pas", "Ona ima svoju dragu mamu", "U čekanju", "Ludnica", "Tetrapak"), hrvatskog pop sastava "Novi fosili" ("Sjeti se","Momo, zašto plačeš","Do zadnjeg dinara","Tonka","Košulja plava") postigle su veliku popularnost. Umro je uoči rata, u 43. godini, od raka grla.

Pronašla: Adela Roudi

Ljubomir Penović (1900. - 1943.)

Ljubomir Penović rođen je 17. veljače 1900. u Splitu. Nakon završene Obrtničke škole, otvorio je frizerski salon za dame u Marmontovoj ulici br. 5 u Splitu. Od rane je mladosti pokazivao zanimanje za umjetnost. Bavio se glazbom i fotografijom te crtanjem karikatura.
Crtački talent Ljube Penovića prvi je zapazio njegov dobar prijatelj, poznati kipar i slikar Ivan Mirković te ga je uveo u „Štandarac“, splitski „listić za visti i šalu“, čime je sebe, donekle, oslobodio od obaveze stalnog crtanja novih karikatura. Penović je u tom listu, u razdoblju od 1935. do 1940., objavio više od 800 karikatura svojih sugrađana, političara, športaša, trgovaca, umjetnika, zanatlija itd. Među ostalima, nacrtao je i karikature Josipa Hatzea (1879.-1959.), Ivana Meštrovića (1883.-1962.), Paška Kaliterne (1890.-1944.), Augustina Tina Ujevića (1891.-1955.), Ive Tijardovića i Borisa Papandopula (1906.-1991.).
Na žalost, tijekom vremena, Penovićevi su izvornici izgubljeni ili uništeni, tako da nam je susret s njegovim djelom moguć tek posredno, preko crteža objavljenih za vrijeme autorova života ili preko crteža-rekonstrukcija koje je prema izvornicima objavljenima u „Štandarcu“ nacrtao i po sjećanju obojao Tonči Penović (1934.), najmlađi od trojice Penovićevih sinova. Neke od tih rekonstrukcija objavljene su u ovogodišnjem, XI. broju splitskog studentskog časopisa za književnost i kulturu „The Split Mind“.
Svojim crtežima i akvarelima srednjeg formata, često popraćenim nenametljivim, šaljivim komentarom u splitskoj čakavštini, Ljubomir Penović bio je značajan komentator Splita svog vremena. Nestao je u vihoru Drugoga svjetskog rata, 1943., te se ni danas ne zna gdje mu je grob. /Ivan Bošković/

Ljubomir Penović ispred Frizerskog salona
u Marmontovoj ulici tridesetih godina
Tin Ujević i
Ljubo Wieser (1938)
Karuzo -spli'ski (1938)














Pronašao: Mladen Jelić (tekst), slike Bebi Penović