25. siječnja 2017.

Brodogradilište BULIMBAŠIĆ

Škver Ignacije Bulimbašić zajedno s obitelji osnovao je 1930. godine brodogradilište u uvali Lora, koje je zapremalo površinu od 6.000 m2.
Prethodno je bio zaposlen u Brodogradilištu „Jug" gdje je izradio tokarski stroj za obradu „svetog drva - legno santo" (posebno tropsko drvo koje je služilo za izradu ležaja brodskih osovina). Od 1926. godine radio je kao poslovođa u obiteljskoj tvornici limenih cijevi i sličnih limenih artikala. U brodogradilištu su se najviše obavljali popravci, ali su se gradile i novogradnje. Jedna od njih bila je željezna maona za ratnu mornaricu, sagrađena 1937. godine (u konstrukciji maona postigao je i neke konstrukcijske novosti u vezi s upravljanjem). Najviše zaposlenih u brodogradilištu - 67, radilo je 1939. godine. Poslije II. svjetskog rata brodogradilište je nacionalizirano i pod nazivom „Bulimbašić" djelovalo do 1950. godine kada je pripojeno Vranjičkom brodogradilištu. Tada se Ignacije kao umirovljenik na svojemu malom imanju u Mejama, i dalje bavio konstruiranjem minijaturnih strojeva i naprava.



Reklama iz Novog Doba 07.05.1928. skvera Bulimbašić 
Ignacij Vatroslav BULIMBAŠIĆ (Split 1886. - 1976.)
Ignacij Bulimbašić u svom letećem aparatu

Za vrijeme školovanja (1902. - 1907.) na tršćanskom „Stabilimento mecanico" počeo se oduševljavati letenjem. Od tankih aluminijskih cijevi i navoštanoga platna izradio je nekoliko svojih prvih modela zrakoplova, koji su nalikovali pticama. Modele veličine 1,5 m pokretale su opruge, i oni su se neko vrijeme mogli održavati u zraku.
Nakon završene tršćanske strojarske škole odlazi raditi u Ameriku, a zatim u Pariz 1913. godine gdje je završio pilotsku školu, kod tada poznatoga učitelja letenja Callea i počeo se baviti izvođenjem zračnih akrobacija. U svibnju 1914. godine dalmatinski tisak je pisao o njegovu nastupu u Svitavi gdje je leteći na Bleriotovu aparatu, radio „looping the loop". 

Novosti od 24.07.1914.

Novosti 1914. o padu zrakoplova I. Bulimbašića na mitingu u Zagrebu 
U lipnju i srpnju 1914. godine oduševio je Zagrepčane svojim letačkim akrobacijama, a bio je prvi u tadašnjoj Monarhiji koji je izvršio „looping the loop" uz prisutno oko 1.000 gledatelja iz Moravske i Češke. Planiranu turneju po drugim krajevima zemlje prekinuo je I. svjetski rat. Zbog njegova nacionalnog stava početkom I. svjetskoga rata, austrougarske vlasti su ga internirale i zaplijenile mu zrakoplov. O njegovim letačkim podvizima imali smo nekoliko posebnih postova. 
Isječak iz Slobodne dalmacije

Po završetku rata, napustio je letenje i ponovno se nastanio u Splitu. 
/prema I. Mosettg: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva i G. Tudor: Od bracere do tankera/

Pronašao: Mladen Jelić

18. siječnja 2017.

Brodogradilište Petra Jeričevića


Brodo­graditelj JERIČEVIĆ Petar-Pjero p. Mate, (Korčula 1903. - Split 1974.) 
Nakon završetka korčulanske Zanatske škole, radio je kao brodograditelj u rodnom mjestu. Godine 1939. s obitelji se doseljava u Split, kupuje teren i u nekadašnjem tupinolomu Dvornik u Lori ot­vara brodogradilište u kojem izrađuje motorne čamce, u početku do 5 metara dužine, a potom i veće ug­lavnom za imućnije naručitelje iz Zagreba. Ujedno se bavio i popravcima drvenih brodova i čamaca.


Zbog dosta uskog terena Jeričević je napravio usjek u zemlji, a materijal nasuo u more. U usjeku je podigao radionicu 20x10 m, a na nasipu „skaladu" (navoz) za gradnju i izvlačenje brodova na kojem se moglo ist­odobno raditi na više brodova. Jeričević je radio kao poslovođa, vlasnik i stručni brodograditelj uz pomoć sinova Lava i Mate, kasnije inženjera brodogradnje. Pri većim poslovima uzimao je ispomoć.

Za vrijeme II. svjetskog rata prekinut je rad brodogradilišta koje je kasnije mobilizirano za potrebe ratne mornarice. Usprkos pritiscima, brodogradilište je sve do 1954. godine uspjelo djelovati kao privatno poduzeće. Gradili su se trabakuli i pasare te servisirali brodovi. Iz toga doba je i motorni čamac "Moreška" (12 m), koji i danas vozi na liniji Korčula-Badija. Zadnji i najveći bio je motorni jedrenjak "Stonac" (20 m), koji također još plovi.
Međutim, u vrijeme izgradnje ratne luke Lora, Jeričević je morao napustiti dotadašnju lokaciju. Novu lokaciju nije uspio dobiti pa je brodogradilište 1954. prestalo postojati premda se Jeričević nije dao. Preselio se u radionicu u hangaru JK „Split", u Lučici u Spinutu. Zatim je nedaleko od Arheološkog muze­ja podigao baraku u kojoj je nastavio graditi manje motorne čamce do 7 metara dužine sve do odlaska u mirovinu 1963. godine.

Jeričević je manje brodove i čamce sam gradio prema tradiciji korčulanske drvene brodogradnje, dok je skuplje i složenije konstrukcije radio prema projek­tima tehničara Josipa Galešića. Za vrijeme postojanja brodogradilišta, u njemu je sagrađeno od 10 do 15 čamaca, pet do šest trabakula do 50 tona nosivosti, desetak jedrilica i četiri sportske jahte dužine 9,30m, s motornim pogonom, koje su naručili zagrebački in­dustrijalci: Kohek, Šnajder, Badel i Butorac. 
/prema I. Mosettg: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva i G. Tudor: Od bracere do tankera/




Pronašao: Mladen Jelić

Brodogradilište PAKMOR

Brodogradilište PAKMOR (kratica: Paolo Kosiček, motorni čamci)

Brodogradilište PAKMOR - Reklama iz časopisa Jadranska straža br 5/1925.
 djelovalo je na zapadnoj, tada Marjanskoj obali i Marasovića ulici br.13, u blizi današnje zgrade „Jadroplova" i HZZO-a, i zapošljavalo između 3 (1932.) i 25 radnika ( 1930.). Na terenu se nalazila baraka u kojoj su bile smještene kancelarija, prostorije za obradu drva i razne mehaničke radnje, malo skladište i veća prostorija za gradnju čamaca. Na istezalištu za čamce i trabakule bilo je nekoliko saonica, vitlo i skela i na njemu su se istodobno mogla popravljati tri broda.
Zapadna obala i mjesto škvera PAKMOR
U tvrtci „Pakmor“ projektiralo se brze čamce koristeći ,,V" formu trupa i propelere po tada najsuvremenijim konstrukcijama. Osim brzih čamaca tvrtka je gradila jahte na jedra, motorne jahte, auto-čamce, sportske čamce na jedra i vesla, ribarske brodice, te obavljala je popravke i rekonstrukcije.
Medu brojnim motornim čamcima sagrađenim za privatne naručitelje spominjemo Polet, vlasništvo ing. Žarka Deškovića, sagrađen po nacrtu njemačkog projektanta Tillera, te Astor, Magimu, Medusu i Askold upisane na ime pojedinih članova obitelji Kosiček.
Brodogradilište PAKMOR - motorni čamci "Askold" (17 m) i "Rak III" izgrađeni za hotel Ambasador 1940.

 U Brodogradilištu je sagrađena i serija motornih čamaca za Upravu državnih monopola koja su morala postizati brzine od 14 n.milja/sat, te čamaca za potrebe Hotela "Ambasador". Kosiček je 1931. godine konstruirao i sagradio gliser Miss Dalmacija koji je mogao postići brzinu od 30 milja. 
PAKMOR -Motoni čamac Troll -dug 9 m, brzina 15 milja - vlasništvo Krune Jurica iz 1940.
Brodogradilište je 1928. godine izgradilo 10 čamaca, 1929. - 12 čamaca, 1930. - 21 čamac, da bi 1939. proizvelo i 3 jedrenjaka, a 1940. - 18 čamaca. Iz brodogradilišta Pakmor izašlo je ukupno oko 350 plovila raznih veličina.
Poznato je da je „Pakmor“ bila jedna od prvih tvrtki u Splitu koja se bavila nautičkim turizmom, odnosno davala je preko ljetne sezone u najam jahte i motorne čamce. Realno je pretpostaviti da su neki od novosagrađenih motornih čamaca bili namijenjeni iznajmljivanju.


Tridesetih godina Brodogradilište se bavilo i drugim poslovima. U njemu su izrađivane karoserije za uvozne kamione tvrtke "Ford", a radnici Brodogradilišta su godine 1936. popravljali kolski dio pokretnog mosta u Trogiru. Pružali su i različite drvodjelske usluge na strojevima za obradu drva: tlačnim pilama i kombiniranim blanjama, a napravili su i nekoliko montažnih drvenih kuća dimenzija 4x4 m, 7x4m i 6 x 11 m.
Tijekom II. svjetskog rata zamrla je gotovo potpuno djelatnost brodogradilišta u kojem su radili samo Kosiček i pomoćnik Ive Krpetić. Kad su učestala saveznička bombardiranja, Krpetić je na čamcima radio u baraci Pod Kosom, na Marjanu. Nakon II. svjetskog rata, 1952. godine, jedna od zadnjih većih narudžbi bila je izrada 60 komada vesala za ribolovno poduzeće „Jadran" iz Vranjica. Posljednji brod sagrađen u „Pakmor“-u 1959. godine bila je Medusa III duga 10 metara.
Izgradnja novih poslovnih zgrada na zapadnoj obali (danas Jadroplov i HZZO) dovela je 20. lipnja 1960. godine do prestanka rada brodogradilišta iako je Kosiček, kao i drugi mali zanatski brodograditelji, neuspješno tražio drugu lokaciju.

Kosiček, Paolo - Pavel (Split 1897.-1990.)
Kosiček, Paolo - Pavel (Split 1897.-1990.) Paolo je u Beču završio Visoku tehničku školu, nakon čega se zaposlio u splitskom brodogradilištu Ivanko. Već 1925. godine Paolo je osnovao malo brodogradilište "Pakmor" na Zapadnoj obali gradske luke, koje se specijaliziralo za izgradnju motornih športskih čamaca
Kosiček je uz Žarka Deškovića bio je jedan od osnivača jedriličarskog kluba "Labud". Bio je poznat kao društven čovjek i čest posjetilac zabava i plesova.

/prema I. Mosettg: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva i G. Tudor: Od bracere do tankera/
PAKMOR -Motorni čamac


Brodogradilište PAKMOR (kratica: Paolo Kosiček, motorni čamci)

Brodogradilište PAKMOR navoz


Pronašao: Mladen Jelic

29. prosinca 2016.

Omnibus (2)

U lipnju 1900. godine započeo je poduzetnik Josip Šperac prijevoz putnika konjskim omnibusom do kupališta na Bačvicama. Bila su to kola za desetak osoba koja su prevozila posjetitelje. Prometovala su od šest sati ujutro do osam sati navečer, uz dužu popodnevnu stanku. Kretala su s obale, a cijena prijevoza iznosila je po osobi 10 novčića. Šperac je uredio dio puta do kupališta, a najavio je uređenje malog restorana kod kupališta.
Inače u studenom 1892.Josip Šperac novinskim je oglasom najavio početak rada svojeg poduzeća i mogućnost najma raznih vrsta kočija po cjeniku odobrenom od C. K. Namjesništva 8. kolovoza 1890. godine,.
Šperac je također posjedovao zaprežna kola za prijevoz tereta, skrbio za povjerene mu jahaće konje i prodavao sijeno. Njegova konjušnica nalazila se iza Prokurativa, između današnje Ulice bana Jelačića, Tončićeve i Marmontove.
1900. godine počeo i prijevoz putnika s dva omnibusa braće Kaliterna od Biskupove palače do Bačvica preko posjeda Kaliterna gdje su oni uredili novi put.
1909. godine otvoren je put do Bačvica i V. Valli nabavlja dva nova omnibusa i vozi do Poišana, a otvara i liniju od hotela na Bačvicama do luke od 22 do 02 iza ponoći, ali je samo do 1910. godine.


Pronašao: Božo Balota

Hotel Ambasador

Hotel Ambasador (kompilacijski projekt Josipa Kodla prema idejnim skicama Simeonovića te Baldasara i Cicilianija) odmah po otvaranju 1937. godine u punom noćnom sjaju jedne ljetnje večeri


Pronašao: Božo Balota