Značajni urbanistički potezi te važniji objekati u Splitu 1806.—1958.

Tekst iz 1958. godine

U daljnjem kronološkom izlaganju dat ćemo kratak pregled značajnijih urbanističkih poteza te važnijih objekata, koji su u Splitu bili sagrađeni ili srušeni u analiziranom razdoblju 1806. - 1958.

1807. - Francuzi ruše veći dio mletačkog Kaštela iz XV. stoljeća. ,

1807. - 08. -  traje nasipanje Nove Marmontove obale (kasnije Stare obale) prema zapadu, od ostataka
mletačkog Kaštela do crkve sv. Frane. Sredinom stoljeća ovaj se dio obale novim nasipanjem pro¬širio do sadašnjega stanja.

1808. - 10. - je nakon rušenja branika »Šperun« i dijela zapadnih baroknih bedema zasađen Marmontov
perivoj, tzv. »Žardin«, na prostoru od Obale do današnje Omladinske ulice. Kasnije je prilično zapušten, a 1848. je na molbu Varošana, a uprkos protivljenju mnogih građana, probijena cesta kroz ovaj perivoj, da bi stanovnici Velog Varoša dobili bržu vezu sa centrom grada. Nakon 1859., ovaj perivoj je praktički uništen gradnjom Teatra Bajamonti i »Prokurativa«.

1814. - obnovljena je crkvica na Sustipanu u današnjem obliku. Smatra se da šest antiknih stupova iz njene unutrašnjosti potječe iz ostataka Dioklecijanove palače. U pročelju su uzidani fragmenti stare benediktinske opatije sv. Stjepana »od borova«, sagrađene u XI. stoljeću, a srušene 1825.; nakon toga se na Sustjepanu osnovalo prve centralno gradsko groblje. Sadašnji neoklasicistički glorijet, danas posred ovog groblja, a tlocrta u obliku pravilnog osmerokuta, potječe iz doba francuske vladavine.

1817. -  podignuta je ispred preostale Mletačke kule kuća Seleban (kasnije vlasništvo knezova Borelli), prva od trokatnica na novostvorenom dijelu obale, koje je fasada do 1859. bila već potpuno izgrađena od ove kule do Marmontove ulice. Spomenuta kuća srušena je 1911. radi izgradnje - »Jadranske banke«.

1821. - sagrađena je jednokatnica Lučkog zdravstvenog poglavarstva (tzv. »Šanitad«), na početku malog pristana u sredini Stare obale, na mjestu gdje se i prije nalazila istovrsna manja zgrada. Sa sjeverne strane zgrada je imala trijem nadvišen balkonom. Srušena je oko 1875. i austrijska vlast naređuje da se poruši kompleks kasnogotičkih općinskih zgrada iz XV. stoljeća, nakon toga se podvostručuje površina splitske »Pjace«. Tako je srušeno i prvo splitsko kazalište, s tri reda baroknih loža, koje je od početka XVIII. stoljeća djelovalo u nekadašnjoj dvorani vijećnice, koja je bila adaptirana za novu svrhu.
podignuta je prva zgrada Arheološkog muzeja, duga prizemnica u neoklasicističkom stilu, naslonjena s vanjske strane uz »gornji« dio istočnog pročelja Dioklecijanove palače. Pošto je bila srušena 1928., otkriven je ovaj dio zidina palače .
Tih je godina sagrađena i obližnja trokatnica s neoklasicističkim pročeljem, koja se i danas nalazi unutar Palače, sjevernije od Srebrnih vrata, a dugo se vremena iskorištavala u školske svrhe. Iako minijaturne, njeno dvorište djeluje monumentalno.

1825.- 45. -  radi Veseljkovićevo drveno kazalište (drugo u povijesti grada), smješteno u jednome od dvorišta adaptiranoga Lazareta na obali. Osim na ovome mjestu, tadašnje obrazovano društvo se sastaje u »Casino nobile« (Čitaonici), koja se od polovice XVIII. stoljeća nalazila na prvome katu palače Milesi, na Voćnom trgu; sastajališta su bila i u salonima plemićkih obitelji (na pr. porodice Cambj u njihovoj gotičkoj palači, na početku današnje Bosanske ulice).

1846. - sagrađen je zvonik crkve Gospe od zdravlja na Dobrome. Vrlo je sličan ranije izvedenim zatvorenim dalmatinsko-mletačkim zvonicima sa završnom ložom i piramidicom. kakve nalazimo u Splitu u Poljudu i Pojišanu, te kod bivše crkve sv. Eufemije, uz sjeverne zidine Palače. To je jedno od rijetkih izvedenih djela arhitekta Vicka Andrića, kasnijega konzervatora, koji je među ostalim izradio četiri neizvedena projekta za novo splitsko kazalište. Značajni su i njegovi točni snimci Lazareta pred adaptaciju, »Pjace« s porušenim općinskim zgradama, te snimak i projekat nadogradnje i kasnije purifikacije i rekonstrukcije južnog pročelja Dioklecijanove palače.
Andrić se, prvi od Hrvata, posvetio proučavanju Dioklecijanove palače.

1850. - podignuta je vojarna na tvrđavi Gripe.

1852. - bilo je postavljeno prvo lučko svijetlo na završetku Velikog mula (Na Gatu 26. X 1944.), koji je tada služio i kao lukobran. 1861.- 62. proširena je južna polovica ovoga gata, a kasnije je daljnjim proširenjima - dobio današnji, tlocrtni oblik. Od ovog gata, pa uz južne zidine bivšeg Lazareta nije bilo prolaza ni pristana, dok nije 1857.-59- srušen velik dio t. zv. »kapucinskih zidina« i ujedno nasuta široka obala na spomenutom potezu. Istodobno je sagrađen i mostić nad tadašnjim potokom (na mjestu današnjeg željezničkog usjeka), to j-e omogućilo da se iz luke bez zaobilaženja može doći u južni dio Lučca.

1855.- 64. - trajalo je s prekidima preuređenje crkve sv. Frane, koja je prije imala ulaz (nadvišen zvona¬rom) na zapadnom pročelju, dok je s istočne strane more dopiralo u njenu neposrednu blizinu. Pola stoljeća nakon nasipanja zapadnog dijela Stare obale, Općina je zatražila da glavni ulaz bude orijentiran prema obali, tj. da se premjesti na istočno pročelje. Tom prigodom su uklonjene i dvije četvrtaste kapele, izbočene s istočne strane, te osmerokutna kapela sa sjeverne strane, uz koju se koso uspinjao stepenišni prilaz s obale u Veli Varoš, a čiji je tlocrtni oblik podsjećao na Dioklecijanov Mauzolej.

1864. - je bilo dovršeno novo neoromaničko istočno pročelje, kome je na vrh bila postavljena edikula s nišom (poput one na pročelju crkve sv. Križa u Velom Varošu). Edikula je srušena 1902., kad je sagrađen današnji zvonik, kojeg se kao i staru zvonaru iskorištavalo i za postavljanje javnoga sata

1855. -  sagrađen je na Dobrome, izvan tzv. Mičelinih vrata na Pisturi, provizoran drveni »Teatro Ristori« s 25 loža, no nije dugo djelovao; 1859. porušena su ova vrata a također i znatan dio tzv. »ugarskih zidina« na Pisturi, te je kasnije, 1875., na tom mjestu bio podignut slavoluk,, u povodu prvoga dolaska Franje Josipa I. u Split, porušen istom 1919.

1857. - otpočeli su radovi na otvaranju prolaza kroz Zlatna vrata (Porta Aurea) Dioklecijanove palače, pošto su više od jednoga milenija bila zagrađena kućama s nutarnje, a kasnije i zatrpana zemljom s vanjske strane. Iz tog doba potječe i kameno stepenište pred ovim vratima.

1858. - sagrađena je palača Bajamonti (danas Dešković), čija je neorenesansna fasada zatvorila zapadnu stranu Stare obale. Podignuta je na mjestu gdje se prije nalazila prirodna jama, u koju se bacalo otpatke od klanja stoke, (koje se u to doba, jer nije bilo klaonice, još vršilo po mesarskim dvorovima). Ova je zgrada bila dugo najveća u gradu, ali joj je arhitektonski obrađeno uglavnom samo istočno pročelje, koje je vidljivo sa Obale. Isprva je djelomično iskorištavana i za smještaj općinskih ureda, a kasnije je u njoj dugo vremena Sud, pa Pošta. U njenom potkrovlju nalazili su se u XIX. stoljeću ateljei najstarijih splitskih fotografa, a između dva rata tu su ateljei nekolicine likovnih umjetnika.

1859. - je u samo stopedeset dana, sagrađen autonomaški »Teatro Bajamonti«, na sjevernom dijelu već ranije zapuštena Marmontova perivoja. Južno pročelje ove zgrade i danas je dobrim dijelom sačuvano. To je središnja zgrada na »Prokurativama« (današnji »Radnički dom«). Sjeverni dio zgrade s pozornicom i gledalištem, koje je navodno moglo primiti 1.500 gledalaca i imalo četiri reda loža, nalazio se na položaju današnjeg »Omladinskog doma«.
Ovaj dio je izgorio 14. V. 1881. Projektant ove treće po redu kazališne zgrade bio je arh. Giovanni Battista Medun iz Venecije.

1860. -  postignuta je direktna veza Peristila s Obalom. Tada je probijen zasvođeni prolaz, kojim se od sredine stepeništa pred protironom spuštalo u ulicu Grote. Istom 1928. zatvoren je ovaj prolaz.

1862. -  grad je dobio plinsku rasvjetu iz Plinare koju je sagradio francuski inženjer Josip Fridrik Fervier, a nalazila se na sjevernoj periferiji tadašnjeg Veloga Varoša.

1863. - otpočinje gradnja velike jednobrodne crkve sv. Petra na Lučcu, koja je potpuno dovršena tek 1871. U doba gradnje nalazila se na istočnom rubu Staroga pazara, od kojega ju je razdvojio kasnije iskopan željeznički prokop. Uz ovu visoku građevinu stajao je vitki zvonik sa satom. Projektirao ju je D'ujam Marcocchia u mješavini eklektičnih stilova onoga doba.

1864. - 65. - sagrađeno je zapadno krilo »Prokurativa«. Veći 'dio istočnoga krila podignut je 1910.-11., a
završni spoj na srednji objekt izvršen je 1928. Projektirane arkade, koje su ,sa sjeverne strane morale povezivati oba krila, nisu nikada izvedene. Ovaj neorenesansni kompleks bio je namijenjen javnim potrebama grada. Po prvotnoj zamisli, tu su namjeravali smjestiti: općinu, gimnaziju, realku, trgovačku komoru, društveni kazino, čitaonicu, kavanu, hotel, gostionicu, 17 stanova, 28 trgovina, pa čak i burzu, kad bi se natkrio prostor između oba krila.

1865. - podignuta je, na početku Solinske ceste, dugo vremena osamljena jednokatnica Sirotišta »Mar-tinis-Marchi«, koja je do 1914. služila ovoj svrsi.

1867. - sagrađena je nova crkvica Gospe od Dobrića, u neoromanici.

1870. - otpočela je radom »Prva dalmatinska tvornica cementa — Gilardi-Bettiza«, koja je eksploata¬cijom tupine za više od pola stoljeća ostavila u jugoistočnim obroncima Marjana svoje tupino-lome (t. zv. »kave«). Dugo su se u gabaritu Zapadne obale isticala njena tri golema dimnjaka, srušena tek pred nekih 18 godina.
1875. osnovana je »Ljevaonica zvona — Cukrov«, kod crkve sv. Frane, a 1879. »Tvornica kože — Buj«, na Lučcu. To su bile prve industrijske radionice u gradu.

1872. - 87. - traje gradnja lukobrana (»dige«), dugog 477 m, s istočne strane na ulasku U gradsku luku. Oko 1885. podignuta je kod početka lukobrana prva velika kuća Katalinić, u kojoj- ,se nalazilo i skladište vina, a projektirao ju je Emilij Vecchietti. 1892. gradi se nedaleko nje, a bliže gradu, druga kuća Katalinić, stambena trokatnica. Obje zgrade bile su dugo osamljene na ovom kraju luke.

1872. - je izgradnjom južnog objekta dovršen glavni kompleks civilne bolnice, osnovane 1794. na bastionu »Cornaro«.
Od 1873. počinje se ostvarivati plan odstranjenja raznih objekata, koji su dotad okruživali katedralu. Tako je 1880. srušena stara crkvica sv. Mate ja iz VIIL stoljeća, koja se nalazila uz južni dio periptera Dioklecijanova Mauzoleja (tj. katedrale), a iste godine je odstranjena i kavanica »Al Tempio« (»Caffe Solitro«), koja se 1805. bila ugnijezdila među stupove istočnog arhikolonata Peristila. 1903. su pak srušene dvije kućice, koje su se stoljećima nalazile unutar Vestibula Palače (u »Rotondi«).

1877. - Split je dobio prvu željezničku vezu, izgradnjom pruge Split-Siverić-Šibenik. U vezi s time prokopan je današnji željeznički usjek, iznad kojega su izvedeni mostovi. Iskopana zemlja upotrijebila se za nasipanje i stvaranje Nove obale (današnje Strossmaverove obale i Obale bratstva i jedinstva). Nova obala je zaštićena lukobranom.
Do ovog nasipanja more je prodiralo sve do današnje Radovanove ulice na Lučcu, gdje se ranije nalazilo malo »Brodogradilište - Buj«- Zgrada prve željezničke stanice bila je podignuta na današnjoj Zlodrinoj poljani.
Dograđeni dijelovi: gotička Arnirova kapela i renesansni zvonik. Temelji su joj otkopani 1947. Crkva se nalazila u sklopu bivšeg benediktinskog samostana, pred sjevernim zidinama Palače, gdje je od 1817. do 1946. bila smještena Vojna bolnica.
Popravljen je davno onesposobljeni Dioklecijanov vodovod, koji je 1880. opet proradio. Iste godine postavljena je pred palačom Bajamonti tzv. Monumentalna česma, izrađena u Milanu po modelu prof. Cenonija. Nad osmerokutnim tlocrtom, iznad nekoliko stepenica, izdizao se taj alegoirički spomenik, s golim »morskim« figurama u više nivoa i kipom »genija sloge« na vrhu kompozicije. Kod .postave se pogriješilo, te su donje kamenice bile nesrazmjerno uzdignute od tla, te su tamošnji kipovi lebdjeli u zraku, umjesto da plivaju u vodi.
Otvoreno je gradsko kupalište »Polo« s drvenim kabinama na sojenicama u moru, u samoj gradskoj luci, malo zapadnije od Matejuške.
1922. - sproveden je u more jedan kanal, na samih 20 m od ovoga kupališta. 
1927. - ono je ljeti bilo zatvoreno zbog higijenskih razloga.

Izvršen je popravak trabeacije u unutrašnjosti Dioklecijanova Mauzoleja (gradske stolne crkve).
je oko zvonika katedrale podignuta visoka skela. Stari zvonik stolne crkve, građen uz prekide
od XII. do XVI. stoljeća, bio je 1890 -1908. srušen.
Restauriran je po projektima bečkoga pro¬fesora arh. Alojza Hausera. Pritom je upotrebljeno uglavnom novo kamenje, a završni rene¬sansni oktogon je zamijenjen nešto višim oktogonom u romaničkom stilu. Gradnju je vodio domaći majstor Andrija Perišić.
sagrađen je novi samostan i crkva sv. Klare na Lučcu, te crkva sv. Ante blizu Matejuške.
podignuta je jednokatna zgrada »Kavane na Novoj obali«, s velikom verandom prema moru, koja je kasnije pretvorena u trijem. Nalazila se otprilike nasuprot Gatu sv. Petra (današnjem Gatu proleterskih brigada), koji je 1890. - 93. građen blizu nekadašnjeg drvenog pristaništa. Novi gat je bio 135 m dug i 20 m širok, a 1906. - 1909. proširen je za 7 m, a produbljen za daljnjih 25 m. t
srušen je jugoistočni bastion »San Giorgio«. Zbog nekadašnjeg samostana na tom mjestu nazivan je i »kapucinski bastion«.

Te je godine dovršena i prva splitska klaonica, na Zapadnoj obali, na mjestu kasnijeg hotela »Ambasador«. Služila je svojoj svrsi do 1899.
Restaurirana je u pseudogotici Općinska vijećnica na današnjem Narodnom trgu, (preostali objekt 1821. uništenog kompleksa općinskih zgrada). Klesarske radove izveo je majstor P. Bilinić.
Iste je godine, na mjestu starih daščara, gdje se ranije prodavala riba, dovršena izgradnja današnje Ribarnice na Obrovu na površini od 360 m*. Svojim željeznim stupovima, kapitelima i krovnim veznicima predstavlja tipičan primjer inženjerskih konstrukcija svog doba. Projektirao ju je prof. Ante Bezić.
Građena je Lučka kapetanija, uglovnica na dva kata s mansardom i kupolom, na zavoju Stros-smaverove obale. Projektirao ju je nadmjernik Rupčić. Zgradi je 1926. nadograđen još jedan kat.
Otvoreno je kupalište »Košćina«, prvo u uvali Bačvice.
Kabine na sojenicama u moru srušilo je nevrijeme 1916.

1891. - 93. - Sagrađeno je neorenesansno Općinsko kazalište na »Bašćunu«, četvrta kazališna zgrada u historiji grada. To je bilo najveće gledalište na Balkanu, za preko 1.000 gledalaca s tri kata loža. Međutim kazalište je bilo predviđeno samo za gostovanja, te kao stalno kazalište oskudijeva u pomoćnim prostorijama. Radi uštede arhitektonski je obrađeno uglavnom samo glavno pročelje. Projektirali su ga arh. Emilij Vecchietti i prof. Ante Bezić.

1892. - sagrađena je velika zgrada magazina Ilić, na mjestu današnjeg malog parka na Matejuški. Srušena je tek 1928. radi izgradnje hotela, koji međutim nije sagrađen na tom mjestu

1893. - je na Zapadnoj obali, blizu postojeće Tvornice cementa, proradila »Mehanička radionica i
topionica - Savo«. Tu se nalazila i Tvornica sapuna, te je postojala opasnost, da se daljnjom izgradnjom sličnih postrojenja, ova tada bliska periferija grada pretvori u industrijsku zonu.
Tvornica sapuna je izgorila 1907.).

1895. - uveden je telefon, isprva sa svega 33 pretplatnika.

1896. - sagrađena je na sredini Stare obale dvokatnica u Maurskom stilu.
Iste je godine dovršena i neorenesansna zgrada Vesanović u Hrvojevoj ulici, u koju je smještena tek osnovana Viša djevojačka škola. Projektant obiju zgrada bio je prof. Ante Bezić.

1897. - podignuta je u aleji gradskog perivoja jednokatnica »Lega Nazionale« (današnja Gradska knjižnica), a 1903. nedaleko nje sagrađena je palača Stock (danas Dujmović) čije je južno pročelje imalo za uzor renesansnu palaču Vendramin u Veneciji.

1900. - 02. sagrađena je na čitavoj zapadnoj strani Narodnog trga secesionistička trokatna palača Nakić
(kasnije »Ljubljanska kreditna banka«). Projektirao ju je i izveo arh. Špiro Nakić.

1901. - dovršena je na Bačvicama zgrada restauranta Guine »Villa Rosina« s pročeljem od glaziranih opeka (to je zgrada današnjeg hotela »Bačvice«).
Time se ovaj lijepi predjel Splita počinje iskorišćavati za izgradnju ugostiteljskih objekata. 1901. - 03. sagrađena je nova Biskupska palača (danas »Dom kulture« i sjedište DIT-a), na mjestu ranije porušenog »kapucinskog bastiona«. Ova je dvokatnica projektirana u'tehničkom odjelu mini¬starstva u Beču, u neorenesansnom stilu.

1903. - je dovršena trokatna zgrada »Sumpornog kupališta« u Marmontovoj ulici u stilu secesije. Projektirao ju je ing. arh. Kamilo Tončić.

1903. - 04. - je podignuta velika zgrada Poljodjelske škole u današnjoj Zrinjsko-Frankopanskoj ulici, koja
je zgrada također projektirana u Beču.
Kako se zbog slaba odaziva đaka ova škola ukinula, 1919. je tu smještena Obrtna, kasnije Srednja tehnička škola.

1904. - je otvorena prva »Osamica«, s kapacitetom od 24 bolesnika, u maloj osamljenoj zgradi na Poljičkoj cesti.

1904.- 5. - sagrađena je na mjestu prijašnjeg prizemnog skladišta soli, trokatna neorenesansna zgrada »Režije duhana«, prema projektu izrađenom u Beču. Na atici, u sredini južnog pročelja, imala je javni električni sat.

1905. - Dovršena je kuća Barkanović, danas u ulici Rade Končara, u kojoj se do 1943. nalazila Trgovačka akademija.

1905. -  je postavljen spomenik Luki Botiću na »Prokurativama«, koje kasnije dobivaju ime Botićeva poljana (danas Trg Republike). Ovo je bio prvi Meštrovićev spomenik postavljen u Splitu. 1921. je isti spomenik prenesen odavde na prvi vrh Marjana, a 1952. postavljen pred Kazalište, nakon preuređenja trga pred ovom zgradom.kasnije opet preseljen na Marjan nasuprot danas već bivšeg ZOO vrta.

1906. - je podignuta današnja željeznička postaja na Obali.
Iste je godine Kamilo Tončić restaurirao zapadnu lođu kriptoportika Palače, na kući Savo. a srušena je i crkvica sv. Mihovila, prvotno podignuta još u VIII. stoljeću. Na današnjem Mihovilovu trgu sačuvani su ostaci njene apside, građene u XVI. stoljeću.

1906. - 08. građen je »Hrvatski dom« (kasnije »Sokolski dom«, danas »Omladinski dom«), trokatnica u stilu secesije po projektu Kamila Tončića.
Za vrijeme talijanske okupacije, 1942. unakažena je odstranjenjem secesionističkih ukrasa sa njenog sjevernog pročelja.

1907. - dovršen je novi franjevački samostan na Obali.

1908. - 10. sagrađena je Velika realka, trokatna zgrada na mjestu 1900. - 5. porušenog bastiona »Contarini«, čije je tlocrtne konture slijedila svojom postavom. Zgrada je projektirana u Beču.

1908. - 11. građen je Gat sv. Duje, produžen 1952. -54.

1908.- 09. - je nakon odstranjenja zemljanog nasipa (ostatka nekadašnjeg bastiona), snižen teren, i na mjestu dotadašnjeg vrta Brajinović formirana je današnja Vid Morpurgova poljana. Na njoj je 1912. dovršena dvokatnica trgovine Savo, u stilu secesije, po projektu Kamila Tončića.

Od 1911. -  upotrebljava tek osnovani nogometni klub »Hajduk« vojničko vježbalište blizu Kazališta (t. zv. Kraljevu njivu) kao teren za svoje nogometno igralište.
Prvo igralište se protezalo u smjeru zapad-istok, a 1923. je prošireno premještanjem u smjer sjever-jug; tada su izrađene i tribine na njegovoj zapadnoj strani.

1911. - 12. - gradi se četverokatnica »Jadranske banke« (kasnija »Srpska banka«,  »Jugoslavenska banka
za spoljnu trgovinu«) u stilu secesije po projektu arh. Bruna Bauera. Za razliku od ranije, znatno niže zgrade na ovom mjestu, nova je zgrada svojom višom masom sakrila staru kulu, te prešla mjerilo Palače i drugih kuća na Obali, od kojih se odvaja i stilom.

1930. - je njenim putem pošla i obližnja zgrada »Prve pučke dalmatinske banke«, na kojoj je
nadograđen još jedan kat.

1912. - 14. - sagrađena je nova zgrada Arheološkog muzeja u Zrinjsko Frankopanskoj ulici. Zbog rata nije
bila potpuno dovršena (bila je gotova je tek 1920.). Sama zgrada je opasana visokim zidom, koji s unutarnje strane tvori trijem lapidarija. Projektirali su je bečki arhitekti Ohmann i Kirstein.

1913. - dovršena je nova zgrada »Zavoda Martminis-Marchi«, prva sagrađena kuća na Balkanskoj cesti.

1914. - na inicijativu ing. Petra Senjanovića izrađen je orijentacioni plan grada Splita. To je bio prvi pokušaj da se sagleda perspektivni razvoj ovoga grada. , Sagrađen je »Pension Split« u Mejama.
Iste je godine dovršena prva zgrada »Zadružnog saveza« u Livanjskoj ulici, u stilu secesije, a po projektu Petra Senjanovića.

1914. - 16. -  dograđena joj je druga zgrada s pročeljem u Bihaćkoj ulici.

1919. -  otvoreno je novo, Općinsko kupalište na Bačvicama, isprva sa svega 30 kabina. 1928. tu je već bilo 300 drvenih kabina, raspoređenih u luku duž uvale, s tri drvena mosta na sojenicama i dvije skakaonice.
Ulazni objekt s restaurantom dijelio je kupalište na žensku i mušku stranu.

1919. - 20. - izgrađeno je marjansko stubište od tadašnjeg »Malog škvera - Košćina«, na početku Zapadne
obale, do platoa pred Židovskim grobljem. Stubište je izvedeno od bijelog kamena, s ogradom od vertikalnih stupaca od istog materijala. Projektant stubišta i ostalih tadašnjih radnja, na Marjanu bio je Petar Senjanović, uz suradnju ing. arh. Prospera Culića. 1924. izvedeno je stubište do drugoga vrha Marjana.

1920. - grad Split je dobio električnu rasvjetu.

1921. - počelo je vađenje murvi (dudova), koje su u četiri reda bile zasađene na zapadnom dijelu splitske »-Rive«, te u jednome redu pred Palačom, u zadnjoj četvrtini XIX. stoljeća.

1921. - dvored murvi pred kavanama na Obali zamijenjen je jednoredom palmi, koje su donesene iz rasadnika na Visu. Dva reda palmi uz more postavljena su 1922. i 1927., a jednored palmi pred Palačom 1926. g. 1911. je uklonjen s »Prokurativa« dvored murvi, te su 1924. posađene palme, koje su opet povađene 1937. da bi se ovaj trg mogao iskorištavati za festivalske priredbe.

Sagrađena je na Bačvicama kamena trokatnica Dvornik, u kojoj je otvoren hotel »Imperijal«. Projektanti su bili ing. arh. Fabijan Kaliterna i ing. Vjekoslav Ivanišević. To je zgrada današnjeg »Park hotela«, koja je 1938. povećana dodavanjem bočnih krila i nadogradnjom jednog kata. U ratu je stradala čitava unutrašnjost zgrade, te je 1948. -50. restaurirana po projektu ing. arh. Dinka Vesanovića.

1921.- 24. - općina gradi tri jednokatne uredske zigrade na uglu Balkanske ceste i bivše Sarajevske ulice, pred nekadašnjom starom zgradom »Zavoda Martinis-Marchi«, koja je 1924. adaptirana za smještaj same općine.
U tom poratnom razdoblju počinje se osobito izgrađivati Balkanska cesta i kraj između današnje Istarske i Tolstojeve (ex Vrhmanuške) ulice, nekad određen za Novi pazar. Tako je 1922. dovršen prodor Balkanske ceste u velikom luku oko grada i njeno spajanje iza Gripa s glavnom cestom prema Omišu.

1921. - gradi se prva od tri izvedene tipske »trojne kuće« na Novom pazaru (tzv. naselje »Gorice«). Srednji viši objekat flankiran je s obje strane nižim prigrađenim zgradama. Projektant i dobitnik natječaja bio je ing. arh. Dane Zagar.

1922. - otvoren je Ilićev prolaz, spoj Vid Morpurgove poljane s Marmontovom ulicom. Rad.je projektirao Prosper Culić.

1923. - 25. sagrađena je iza »Prokurativa« trokatnica Ševeljević s monumentalnim rješenjem glavne fasade. U nju se kasnije uselila »Hipotekama banka«.

1923. - počelo je rušenje starih kućica na Obali, koje su u XVII. i XVIII. stoljeću sazidane ispod kripto-portika Dioklecijanove palače. One su postepeno do 1927. zamijenjene novim tipskim kućicama po projektu bečkog arhitekta Alfreda Kellera, dobitnika međunarodnog natječaja. Nove kućice građene su samo pod onim dijelom Palače, koji je tada bio vidljiv s mora.

1923. -  raspisan je međunarodni natječaj za regulacioni plan Splita.
Kao najbolji bio je 1924. nagrađen projekt arh. W. Schiirmanna iz Haaga, po kojemu je kasnije izrađen definitivan regulacioni plan grada, koji je bio na snazi do 1941. Koncepcija ovog plana je: mediteranski grad s viju¬gavim ulicama i zatvorenim prostorima, bez naročitog diferenciranja saobraćaja. U provedbi su donošena parcijalna rješenja na štetu osnovae zamisli ovog plana, a radi zaštite privatnih interesa, srušeni su zadnji ostaci nekadašnje crkvice sv. Sebastijana te je na Peristilu do postojeće crkvice sv. Roka otvoren luk nekadašnjeg rimskog trijema.

1924. - izgorjela je stara barokna nadbiskupska palača iz 1677. Ova se duga jednokatna kamena zgrada - protezala sa sjeverne strane katedrale i bila je zbog svoje trošnosti, smetnji prometu i sakrivanja
pogleda na Mauzolej predmet žestokih diskusija, da li da se ruši ili ne.
Iste je godine kapela sv. Duje povučena iz periptera Mauzoleja, gdje je u XVIII. stoljeću bila protegnuta probijanjem njegova sjevernog zida.

1925. - izgorjela je zgrada hotela »K belom orlu«, građena u početku stoljeća na platou poviše uvale Bačvice.
Ove je godine postavljen na Trgu Preporoda spomenik Marku Maruliću, djelo kipara Ivana Meštrovića. Spomenik je bio okružen tezgama prodavača voća, po kojima se prije ovaj trg nazivao Voćni trg.

1925. - 26. - sagrađen je Meteorološki opservatorij na Marjanu po projektu ing. arh. Josipa Kodla.

1926. - podignuta je prizemnica Carinske pregledavao ni ce i putničkoga ureda na početku Gata Majora Stojana (danas Gat proleterskih brigada). Kat nad dijelom prizemlja i trijem s istočne strane nadograđen je 1929. po projektu arhitekata Fabijana Kaliterne i Alfreda Kellera.
asfaltirana je današnja Titova obala, koja je dotad bila popločana tek na uskome pojasu uz more, a pred kućama se nalazio uži pločnik.
Iste godine izgorjelo je brodogradilište »Jug-«, na istočnoj strani luke, na početku lukobrana.

1927. - podignut je na Matejuški »Gusarov dom«
sa spremištem čamaca, po projektu Josipa Kodla.
Od svog osnutka 1921. do 1927. spremište čamaca ovoga društva nalazilo se u ovećoj baraci blizu lukobrana.

1928. - otvoreno je Novo groblje na Tršćenici, istočno od grada, isprva se zvalo »Pokoj«, a zatim »Lovrinac«.
Iste godine dovršene su skladišno-uredske prostorije tvrtke Aljinović-Pasques (danas »Nabavljač«) u Svačićevoj ulici.

1928. - je na maloj plokatici, u koju se širi Bosanska ulica, srušena kapelica sv. Ciprijana i sagrađena jednokatnica trgovačke radnje Pejanović (danas »Kristal«).

1928. - 29. - probijena je i uređena nova glavna ulica kroz Lučac, bivša Tartaglina, danas Ulica prvoboraca.
Prije provođenja ove ulice promet je išao današnjom Končarevom ulicom i zaobilaznim putem dolazio na Poljičku cestu.
U istome razdoblju sagrađen je i »Vatrogasni dom« na Lovretu.

1929. -  podignut je ogradni zid oko imanja Meštrović na Mejama, s objektima za garažu i stan čuvara, a po projektu Fabijana Kaliterne.
Nekoliko godina kasnije sagrađena je vila, danas Galerija Meštrović, po projektu samoga kipara. U prizemlju je zgrade dugačak trijem s jonskom kolonađom.
postavljen je ispred Protirona na Peristilu Meštrovićev spomenik Grguru Ninskome. Postav¬ljanju je prethodila bučna polemika, za ovo rješenje i protiv njega. Iste je godine dovršeno proširenje lukobrana, na koji su montirane dizalice. Također je sagrađen i »Ivaniševićev prolaz«, natkrit hodnik s trgovinama sa strane, osvijetljen kroz stakleni krov. Ovaj prolaz, paralelan današnjoj Jonićevoj ulici, uništen je 'bombardiranjem 1944. god.

1929. - 30. - podignuta je velika četverokatna uglovnica Osiguravajuće zadruge »Croatia« na Klaioevoj
poljani, po projektu arh. Zlatibora Lukšića i ing. arh. Kuzme Gamulina.
sagrađene su dvije zgrade za osnovne škole Manuš-Dobri i Veli Varoš. Prvu je projektirao Josip Kodl, a drugu ing. Deutsch i arh. Freudenreich iz Zagreba.

1930. - gradi se kamena četverokatnica »Trgovačko-obrtničke komore«, na obali nasuprot Matejuški, po projektu Fabijana Kaliterne.
U to doba je kanalizirano i dotada otvoreno sumporno vrelo t. zv. »Piškera«, čije je korito dugo
služilo i kao javno perilo rublja.
Iste je godine sagrađena klaonica Mitrović u Lori.

1931. - sagrađena je vila Culić na Firulama po projektu ing. arh. Lavoslava Horvata iz Zagreba, lijep primjer dalmatinske arhitekture.
Tada se počinje graditi lučica jedriličarskog kluba »Labud«, na ulasku u gradsku luku podno Sustjepana.

1931. - 32. - podignuta je na početku Meja zgrada »Jadranske straže« u koju je smješten Pomorski muzej.
U istome razdoblju proveden je put od »Pensiona Split« u Mejama do Rta Marjana, gdje je 1932. - 33. godine sagrađena velika kamena zgrada Oceanografskog instituta, po projektu Fabi¬jana Kaliterne. Nakon raznih zastoja tek kasnije su izvedeni završni radovi.

1932. - dovršen je nov suvremen gradski vodovod po projektu ing. Feliksa Šperca.
Iste je godine otvoreno »Brodogradilište Split«, u uvali Supaval sjeverno od grada. 1932. - 33. sagrađen je Higijenski zavod na Balkanskoj cesti po projektu ing. arh. Ante Barača.
U istom razdoblju podignuta je u Hrvojevoj ulici peterokatnica »Penzionog zavoda«, po pro¬jektu ing. arh. Vladimira Subica iz Ljubljane. To je ujedno prva stambena zgrada u Splitu, koja je imala dizalo.

1938. - 40. - građena je na završetku Zapadne obale (bivša Obala Jugoslavenske narodne armije) kamena
peterokatnica nove Banske palače (bivša Komanda JRM). Kao baza za izvedbu poslužio je idejni projekat zagrebačkih inženjera arhitekture Despota, Vrbanića i Turine, koji je bio otkup¬ljen na tada raspisanom natječaju.
Uz ostale izmjene zgrada je izvedena u masivnom kamenom ziđu, umjesto da bude obložena kamenim pločama, kako su to projektanti predviđali. Također je kasnije otpala izgradnja južne niže zgrade Banskoga vijeća. Ova manja reprezentativna zgrada trebala,je da golemu glavnu zgradu što više približi okolini u pogledu mjerila.
podignuta je na Lovretu nova gimnazijska zgrada. U dva krila su smještene dvije muške gim¬nazije, sa zajedničkom gimnastičkom dvoranom u osovini, te zgradama za direktore sa strana. Na natječaju za ovaj projekat žiri je preporučio da se gradi po otkupljenom idejnom projektu ing. arh. Ante Grgića, koji je projekat trebalo preraditi. To je izvršeno u Tehničkom odjeljenju Banske uprave, gdje je Ante Barač izradio novi projekat. Stjecajem okolnosti zgrada je izvedena po nacrtima Emila Cicilianija, kojega je osnovno rješenje poteklo iz prethodno spomenutog projekta. J

1939. - 40. - gradi se palača Ivanišević (bivša zgrada "stare "»Slobodne Dalmacije«) na početku današnje Ulice prvoboraca. Ova peterokatnica, zavojite fasade obložena kamenom, s dva erkera i završnom altanom, sagrađena je po projektu Zlatibora Lukšića.

1940. -  dovršena je stambena četverokatnica Marangunić na zavoju današnje Čajkovskoga ulice i Zrinjsko-Frankopanske ulice. Ulične fasade su obložene kamenim pločama. Projektiralo ju je » ing. arh. Frane Cota.

1940. - 41.- sagrađeno je novo, armirano-feetonsko kupalište »Bačvice«, uz istočnu stranu uvale. Projektanti ove dugačke zgrade, s polukružnim ulaznim objektom i terasom na katu, bili su Prosper Culić i Boris Katunarić.

1941. - su talijanski okupatori demontirali spomenik Grgura Ninskoga.

1943. - srušena je dugačka jednokatnica Vojničke pekarne, koja se nalazila uz »donji« dio istočnog pročelja Palače.
Izgorjele su općinske zgrade u bivšoj Sarajevskoj ulici.

1943.- 44. - su u zračnom bombardiranju Splita uništeni među ostalim i ovi objekti, koji su kasnije porušeni: obje višekatnice Katalinić kod lukobrana, kavana »Na Novoj obali«, Putnički ured, Lazaret (tamnice), Režija duhana, i crkve sv. Petra i sv. Roka na Lučcu.

1945. - otvoreni su lukovi trijema stare Vijećnice na Narodnom trgu.
Počinje obnova bombardiranjem oštećenih zgrada, lučkih uređaja i željezničkih postrojenja.

1946. - izvršeni su obimni konzervatorski radovi na čišćenju sjevernog pročelja Dioklecijanove palače. Tu je srušena bivša Vojna bolnica, osim starog zvonika i Amirove kapele, a porušeni su i ostaci drugih bombama uništenih zgrada.
Iste su godine otkrivena i popravljena Srebrna vrata Palače, dotada isakrita u zidu, na koji se naslanjala s unutarnje strane crkva Dušice, uklonjena 1944. Idućih godina, do 1952., izvršeni su daljnji radovi na restauraciji okoline ovih vratiju i spuštanju njihova raza i cijele Poljane kraljice Jelene na stari nivo, gdje je otkriven rimski pločnik.

1946. - je na mjestu nekadašnjega Lučkog prilaza uređen mali park, a na položaju starih tamnica pro¬vedena široka neposredna veza između »Rive« i stanice, s račvam prema željezničkom mostu, u blizini kojega je srušen zvonik uništene crkve sv. Petca.
Ove su godine također počeli radovi na čišćenju velike trobrodne podrumske prostorije na jugu Palače, koja je dugo bila zatrpana stoljetnim naslagama. Na svim spomenutim konzervatorskim radovima surađivao je ing. arh. Jerko Marasović.

1947. - zasađene su palme uz istočni dio južnog pročelja Palače, te uz novi park na Obali, koji se stvara oko izolirane zgrade Lučke kapetanije i susjednog objekta.
Iste je godine probijeno današnje Radničko šetalište, na potezu od Starčevićeve ulice do Solin¬ske ceste. Time je ostvarena važna neposredna veza ove ulazne gradske arterije sa zapadnim dijelovima grada. Uz ovo šetalište sagrađena je 1947. - 50. velika četverokatniica »Elektrodalmacije« po projektu Zlatibora Lukšića.

1947.- 48. sagrađena je uglovnica »Opće-trgovačkog poduzeća-« u Tolstojevoj ulici po projektu ing. arh. Dinka Vodanovića.
započela je izgradnja Sjeverne luke, »Boris Kidrič«, u predjelu Duje i Pijat. 1954. spojena je željezničkim odvojkom sa stanicom Split—-Predgrađe, te je tada, iako još u fazi izgradnje, primila prvi teret.

1947. - 49.- gradi se šest velikih stambenih trokatnica brodogradilišnog naselja na Kaštelanskom putu. Pro-
jekte za ove zgrade sa izbečenim lođama i jednostrešnim krovom, izradili su Dinko Vesanović i Zlatibor Lukšić.

1948. -  očišćeno je obrambeno dvorište Željeznih vrata Dioklecijanove palače, gdje su srušeni nekada¬šnji dućani. Također je porušen prizemni blok dućana na Trgu Preporoda, gdje se 1949. - 56. adaptirala renesansno-barokna palača Milesi za potrebe Pomorskog muzeja. Projekat adaptacije izradili su arh. Budimir Pervan i ing. arh. Milorad Družeić.
Ove godine je također počela restauracija bombama oštećene bivše Biskupske palače.
Na mjestu srušene česme postavljen je pred »Prokurativama« (Trgom Republike) okrugli basen
s vodoskokom, što ga je projektirao ing. arh. Milorad Družeić.

1948. - 49. - sagrađena je dugačka trokatnica »Direkcije južnih brodogradilišta« na povišenom terenu sa sjeverne strane nasuprot »Hajdukovu« igralištu. Zgrada je 1953. adaptirana za rodilište. Pro¬jektant zgrade i adaptacije bio je Budimir Pervan.

1948. - 50. - gradi se na Solinskoj cesti poštanska zgrada s autogaražama po projektu Dinka Vodanovića.
U istome razdoblju je sazidana u Poljudu Brodograđevno^industrijska škola, po projektu ing. arh. Ljubiše Mihajlovića i dr. ing. arh. Zden'ka Tončića.

1949. - sagrađena je na Poljičkoj cesti »Veterinarsko-dijagnostička stanica« po projektu ing. Laurenčića. Iste je godine izveden nov saobraćajni čvor u ulici-Ive Lole Ribara. Također su uređeni i nasadi uz prugu i pred zgradama.
Tada je ozelenjen i uređen teren ispred sjevernog pročelja Palače, gdje je sproveden zaobilazni trotoar uz stari zvonik.

1949. - 51. - grade se na mjestu nekadašnjih općinskih zgrada tri nove zgrade Oblasnog narodnog odbora (bivši Narodni odbor grada) u Ulici Narodnih mučenika. Dvije četverokatne zgrade povezane su dugom srednjom trokatnicom u obliku slova »H«. Projektirali su arhitekti M. Markovina i B. Pervan. Kasnije je pred zgradom provedena druga trasa ceste nakon povlačenja ogradnog zida.

1950. - 53. izrađen je treći regulacioni plan Splita, po projektu Milorada Družeića i Budimira Pervana. Željeznički čvor je projektirao ing. Mirko Karlovac uz suradnju geod. Ante Bonačića, a lučka postrojenja ing. Stanko Dvornik.
Glavne karakteristike i postavke ovoga plana su ove: zoniranjem su jasno diferencirane osnovne urbanističke funkcije grada; povoljan prirodni smještaj u solinsko-vranjičkom basenu pruža velike mogućnosti razvoja indu¬strije, trgovačke luke i željezničkog čvora; od Predgrađa do putničke luke u gradu provest će se željeznički odvojak pomoću tunela: prometnice su diferencirane po namjeni, a čitav grad je opkoljen zelenim pojasom, sa zonom rekreacije uz more.
Probijena je Marmontova ulica rušenjem polovice kuće Pavlović, .pošto je već prije 1947.-49. probijen stari bastion (»Bašćun«),

1952. - je uređenjem novog dijela ove ulice, te trga pred Kazalištem postignuto znatno olakšanje u odvijanju prometne veze s Obalom.
sazidan je današnji hotel »Dalmacija«, na Katalinićevu brijegu po projektu Dinka Vesanovića.  Konzervatorski zavod restaurirao je staru crkvicu sv. Nikole iz XI. stoljeća u Velom Varošu. U istome razdoblju se uređuje stepenasto gledalište oko »Hajdukova« igrališta, a 1953. su na njegovoj zapadnoj strani podignute otkrivene tribine.
Tih se godina intenzivno radi na izgradnji kuća uokolo bivšeg »Vukova igrališta« na Lovretu.
traje nadogradnja većega sjevernog dijela »Doma brodogradilišta - Split« na Lovretu, s velikom kino-koncertnom dvoranom, te prostranom dvoranom restauranta.
su katovi triju zgrada »Prokurativa« obojeni crveno, analogno boji obližnje palače Dešković. Iste godine počinje u Sukoišanu izgradnja stadiona RSD »Split« oko već prije sagrađenog nogometnog igrališta. Gradi se stepenasto gledalište uokolo terena za nogomet, atletska staza, igrališta košarke i odbojke, te druga lakoatletska borilišta. Projektant je ing. arh. Vuko Bombandelli.
dovršen je zimski basen »Jadrana« po projektu arh. Hrvoja Katunarića.
Pred ovim objektom, uz palaču »Slobodne Dalmacije«, podignuta je 1952.-55. stambena šestero-katnica po projektu Lovre Perkovića. Čitavo zapadno pročelje prekrito je lođama, a od sunca zaštićeno je vanjskim zavjesama.
Iste je godine obližnji most nad prugom zamijenjen novim, širim mostom veće nosivosti.
sagrađena je polikromno obojena vila na početku Meja, prva dovršena zgrada u Splitu, koja pored mnogobrojnih elemenata moderne arhitekture, primjenjuje i polikromiju pročelja, te betonske saćaste brise-soleile. Projektirao ju je ing. arh. Ivo Vitić.

1953. - 54. - proširena je Titova obala za oko 26 m na dijelu pred Dioklecijanovom palačom. Osim proširenja prometnoga dijela ove obale izvedeni su nasadi s niskim cvijećem i slobodnim grupacijama palmi.

1953. - 57. - traje restauracija Vestibula Dioklecijanove palače (t. zv. »Rotonde«). Najprije je učvršćena kupola i smanjena veličina otvora u sredini, a zatim su 1956. - 57. obnovljena četiri pronađena pilona, betoniran unakrsni bačvast svod i postavom novoga pločnika i rekonstrukcijom polukružnih niša djelomično je obnovljen gornji monumentalni centralni prostor, koji se otada upotrebljava u razne kulturno-prosvjetne svrhe.

1953. -57. - Otkriveni su ostaci rimskoga stepeništa u osi Protirona, kojim se iz Peristila izravno silazilo pod Vestibül i dalje preko centralne podrumske dvorane dolazilo do južnih vrata Palače; sondažna ispitivanja su pokazala da je Peristil izvorno imao nižu razinu i bio obrubljen stepenicama. Ova otkrića imaju veliko naučno značenje i dala u osnovu za jednu  novu regulaciju ovog dijela staroga grada.

Slavko Muljačić


Preneseno sa FB stranice - Split - the most beautiful city in the world!

U tekstu su korigirane Boje - godine  i neki djelovi teksta u smislu pravopisa

Nema komentara: